Dubai2

nedjelja, 30.04.2006.

Al Shatha Tower

Sjeca li se netko jos uvijek mog dragog ureda na kojeg su moji bivsi kolege bili jako ljubomorni jer ima puno bolji pogled od straznjeg ulaza u Chromos i mirisa iz Chromosove menze? Da, onog istog ureda na kojeg je moj kum bio ljubomoran, jer je on umjesto vodoskoka iz svog podruma vidio noge prolaznika.
Dakle, ovog ureda ako ste zaboravili...

E, otisao je u proslost. Ured je jos tamo, vodoskok takodjer, onog Globusa valjda vise nema, ali dok sam ja setao Beirutom nas odjel je preselio u novi Al Shatha Tower, nekih 500-600 metara istocnije.

Kako je toranj tek izgradjen, jos nema Starbucksa , nema restorana njami , nema parkirnih mjesta bang , ali zato imam corner-office sa pogledom na Palm Island...

Vidite one zgrade iznad moje glave. To je na Palmi. Ali meni fali moj vodoskok. I Starbucks...

- 00:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 28.04.2006.

Islamabad

"Bzzzzzzzz..." - zujao je dosadni, vjerojatno malaricni komarac oko mog uha dok sam cekao cheeseburger od devinog i nojevog mesa u sumarku pored smrdljivog kanala negdje u G7, jednom od komercijalnih blokova Islamabada. Islamabad je novi grad izgradjen prije cetrdesetak godina da bude prijestolnica, jer se Lahore, Peshewar i Karachi nisu mogli dogovoriti gdje ce biti glavni grad, pa su nasli jedan sumarak na sredini, povukli nekoliko okomitih i vodoravnih crta i dogovorili se da tu stave Predsjednicki ured, Vladu, Parlament, sudove i da grade stambene blokove po potrebi, tako da svaki bude isti i samostalan i ima sve potrebne sadrzaje.

Ovo krizanje u sredini se zove "Zero Point", a oko njega su blokovi koji se raspoznaju po oznaci G1..G8 i H1..H8. I dok sam cekao cheeseburger, dosla je poruka od Barbare:
"U Paksu jedi samo u dobrom hotelu, pij samo vodu iz boce, peri ruke, cuvaj se komaraca, kupi repelent, ima malarije..."
Njena "pravovremena savijest" koja je proradila malo kasno dodala je nove zadatke na listu stvari koje navodno treba obaviti pri putovanju u Pakistan. Listu je jos davno osnovao Ivica, onaj koji me je navukao na blogiranje, sa idejama da se kosa pere u flasiranoj vodi, a WC skoljka napuni papirom prije nuzde kako ne bi spricala zagadjena pakistanska voda te da se nosi mrezica za spavanje...
Naravno, od svega toga napravio sam samo ono sto sam ja smatrao najvaznijim: kupio sam mapu Islamabada. Ne jednu. I ne samo Islamabada. Pa kostaju samo jedan euro. DVD-ovi, svi moguci najnoviji holiwoodski filmovi samo dva eura. A da vam ne govorim sta mozete dobiti za pet eura. zujo

Islamabad ima sirotinje, komaraca, malarije, guzve, necistoce, nereda, ali savjetujem vam da u Pakistan otputujete ili iz pakla ili iz Riyada, pa cete se usredotociti na ljepote Pakistana, gostoljubive domacine i ostale stvari koje Pakistan cine zanimljivim. Pisat cu vam kasnije jos o Pakistanu.

Mozda je dobro uzeti sprej za komarce (da ne ispadne da sam vam ja rekao da ne treba, pa da ja budem kriv), ali ovo ostalo stvarno nije potrebno. Nakon dva dana setanja po smrdljivim trgovinama sa kopijama raznog softwarea i hranjenja u obliznjem fast-foodu "One potato, two potato" (nisam htio ici tamo, ali kad sam vidio da susjed Andre tamo jede, a on je stvarno izbirljiv...) jos uvijek sam ziv i sjedim u bussines loungeu na islamabadskom aerodromu, vjerojatno najuredjenijem mjestu u cijelom Pakistanu i pisem blog. Konacno idem nazad doma, ali necu previse uzivati u Dubaiju: rucak s najdrazom, kratki posjet uredu i opet na aerodrom. Riyadh zove, hoce na popravni...

- 05:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.04.2006.

Kraljevsto nafte i pijeska

Iako me u srijedu i cetvrtak odusevljavao Islamabad, htio bih vam posloziti jos malo impresija i podataka o Saudijskoj Arabiji. Da se vratimo na Riyadh. Ne bih se mogao zamisliti na duzem zadatku u Saudijskoj Arabiji. Mozda promjenim stav nakon sljedeceg posjeta drugi tjedan, ali za sada stvarno nista spektakularno. Dva milijuna ljudi u "potleusicama" i dva tornja u gradu razasutom usred pustinje oko nekadasnje oaze.

Jedino zanimljivo je bio Kingdom Tower. Znate da volim tornjeve (vidi post o KL-u).

Namjeravao sam ici gore, ali samo odustao. Ionako moram za pet dana opet u Riyadh, a shvatio sam da se za odlazak u grad moram opremiti strpljenjem i zivcima, a niposto kamerom, zato su slike sa interneta. Naime, policija smatra fotografiranje zgrada prvim cinom pripreme za teroristicki napad, a imaju i jos jednu policiju, vjersku, koja se zove matawwa i vidi probleme u postojanju fotoaparata uopce, ali o tome cemo kasnije. Kraljevina Saudijska Arabija je po pitanju ljudskih prava daleko najnazadnija drzava svijeta i veca prava imaju zene Vatikana nego ovdje. Medjutim, ista daje Bushu ogromne kolicine nafte, pa je zato nikad necete naci kao problematicnu na listi State Departmenta, odnosno svi prigovori zbog provedbe sovinisticko-fasistickog poretka ce biti izneseni u rukavicama.
Riyadh, inace, nije najzanimljivije mjesto u drzavi. Rimljane, a potom i Turke zanimala je samo bogata planinska obala Crvenog mora, gdje su povijesni gradovi Meka i Medina i turisticki najotvoreniji Jeddah te istocna, zaljevska obala do najprometnije zracne luke u Kraljevini Dammama, tako da su ti rubni djelovi poluotoka ostali pod otomanskom vlascu sve do 1918. godine, Lawrencea od Arabije i Engleza. U sredistu poluotoka su zivjela plemena ciji primitivni zakoni i danas vrijede. Najutjecajnije pleme je bilo Aneza, koje je izgradilo svoje nastambe oko oaze Dir’aiyah, pretece danasnjeg Riyadha, a plemenski poglavice ce uskoro postati kraljevska kuca Al-Saud.
Prvo kraljevstvo je bilo uspostavljeno jos 1744. godine, a bilo je utemeljeno na saveznistu sa Mohamedom Bin Abdulom Wahhabom, nekadasnjim sucem u Najdu. U kasnijem djelovanju, Mohamed je sirio ucenje Hanbala, najkonzervativnije od cetiri glavne skole sunitskom Islama, pa je dezavom vladao “vehabizam”, tvrdokorno iskonsko tumacenje vjere, a nije to ucenje postoji i danas, Hrvatskoj cak i blize nego sto mozete zamisliti. Vehabije su malo preuredili postulate vjere i Turke nije previse uznemiravalo sto ovi rade u Meki koju su im oteli 1802. godine, ali kad su vehabijski tvrdolinijasi zabranili hadj tridesetak godina kasnije, Turci su zgazili prvo saudijsko kraljevstvo. Aneze su se razbjezali po pustinji sve dok kraljevsku lozu Al-Saud 1902. godine nije preuzeo Abdul Aziz, zvuci nevjerojatno, ali otac danasnjeg kralja (generacijski jaz ce biti pojasnjen kasnije).
Abdul Aziz je najprije otjerao konkurentsku lozu Al-Rashid. Potom je medju vehabijski beduinskim nomadima organizirao bratstva, tzv. “ikhwane”, u kojima je regrutirao i obucavao ratnike. Sve ih je stavio na raspolaganje Britancima tijekom Prvog svjetskog rata. Kako Turci nisu uspjeli konfrontirati snage na vjerskom nacelu, Britanci su iskoristili arapski nacionalizam i obecali su Husseinu od Hejaza titulu kralja Arabije. Medjutim, on nije bio jedini kojem su to obecali, pa je Abdul Aziz, nakon sto se obracunao sa kucom Al-Rashid, pokorio pokrajnu Asir (krajnji jug KSA, na Crvenom moru) te je upao u Hejaz i 1924. osvojio Meku. Nakon sto se proglasio kraljem Hejaza, spojio je tu titulu sa titulama kralja Asira i sultana od Najda u titulu kralja Saudijske Arabije.

Abdul Aziz, otac nacije, umro je 1953. godine, a njegovi sinovi vladaju jos i danas: Saud (1953-1964), Faisal (1964-1975), Khaled (1975-1982), Fahd (1982-2005), Abdullah (2005-...). Svi oni su polubraca, prva petorica u nizu od tridesetak. Naime kako Arapi imaju vise zena, nerjetko je najmladji sin mladji od najstarijeg unuka, tako da danas drzavom vlada kralj Abdullah, iako je vise sinova njegove brace starijih od njega samog. Abdullah je zapravo preuzeo vodjenje drzave jos 1995. otkako Fahd nije bio sposoban voditi drzavu, ali je formalno postao kralj tek lani, nakon Fahdove smrti.

Iako je sluzbeno kraljevski princ Abdullahov mladji polubrat Sultan bin Abdul Aziz, neizvjesno je tko ce nasljediti titulu, i hoce li se preci na sljedecu generaciju. Hoce li to biti sin sadasnjeg kralja Abdullaha, najstariji od njih 13? Ili ce to biti kraljevski princ Sultan, ili mozda njegov sin koji ni iz osam pokusaja nije uspio izgovoriti jedostavu rijec: Milivoj. Hoce li to biti sin bivseg kralja Sauda, odnosno najstariji unuk Abdula Aziza, ni to se ne zna, ali je malo vjerojatno, jer je stariji od sadasnjeg kralja, svog strica? Postoje prijedlozi da se svi nasljednici Abdula Aziza, a radi se o preko 400 sinova i unuka dogovore na skupstini tko ce nasljediti titulu. Svakako, nitko od njih za sada ne slovi za reformatora koji bi drzavu modernizirao i izvukao iz rigidnih vehabijskih pravila. Zivotni standard je ipak podignut, posebno nakon sto je otkrivena nafta...

...tako da Saudijska Arabija ima najveci GDP po stanovniku medju bliskoistocnim drzavama vecim od pet milijuna stanovnika. Medjutim, rast kubikaze u automobilima lokalaca nije bio pracen rastom ljudskih prava. O naprednosti drzave vam dovoljno govori to da je tek Faisal ukinuo ropstvo, da drzava nema Ustav, nego se jedinim Ustavom smatra Kuran. Kako na na vlasti sarijatski zakon, osim redovne postoji i vjerska policija - matawwa. Matawwa ima ovlasti prozvoljno tumaciti Kuran. Ako vas zaustave na ulici u vrijeme molitve, a islamske ste vjeroispovjesti (ili oni misle da jeste), mozete biti tesko kaznjeni. Svi stranci imaju osobne iskaznice koje su razlicite boje za muslimane i nemuslimane. Matawwa ima pravo privesti svakog nositelja zelene iskaznice, koji prema njihovom tumacenju nije ispunio neku od obaveza. Sve zene, neovisno odakle dolaze trebaju nositi abaju. Ne smiju biti same na ulici u sredistu grada. Na sveucilistima moraju biti u drugim sobama od muskaraca. Pet dnevnih molitvi se ne obavlja u smjenama, nego svi odjednom, a u tom trenutku se sve zatvara na desetak minuta. Nema kina, a stranci zive u bogatim i lijepim cetvrtima umotanima bodljikavom zicom, kako bi se sprijecili teroristicki napadi. Drzava je zatvorena i konzervativna, ali je istovremeno jako vezana uz SAD, sto dovodi do otpora i terorizma vjerskih fanatika, poniklih u ikhwanama. Cak 11 od 15 terorista koji su izvrsili napad na WTC i Pentagon su iz Saudijske Arabije, a nerjetko napadaju i po Riyadhu.
Tako se, nakon dvodnevnog promatranja, Saudijska Arabija svrstala jako nisko na mojoj ljestvici pozeljnosti drzava Blskog Istoka, ostavivsi samo Jemen ispod sebe.
Idem u subout opet u Riyadh, mozda ga dozivim drukcije, ali tesko...

- 23:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 26.04.2006.

Nomen est omen

Jucer sam bio u Saudijskoj Arabiji. Zapravo, tehnicki sam jos, jer u trenutku objave ovog posta moj avion jos nece stici u Islamabad. Dakle, Saudijska Arabija... Vjerojatno je lakse dobiti ulaznicu za Fort Knox nego za ovo kraljevstvo. Meni srecom nije bilo vecih problema, pomoglo je njihovo ljubazno Ministarstvo obrane i avijacije, pa je postupak, koji obicno traje od tri tjedna do dva mjeseca (zavisi koliko te puta odbiju) trajao samo dva dana. Let od sat i pol oz Dubaija do Riyadha je bio uzasan, sa puno treskanja i turbulencija. Unatoc tome, potrebno je pri slijetanju ispuniti onaj papiric sa generalijama. Zapeo sam odmah na imenu: Najprije pitaju prvo ime, pa drugo ime, pa trece ime, pa prezime. To je zato sto se u arapskom svijetu imena cesto ponavljaju. Znate li koliko ima ljudi koji se zovu Ahmed Muhamedov, ili Muhamed Hasanov? Stoga pokusavaju produljiti niz kako bi se u petom ili sestom koljenu pronasla razlika. Kako je to kod nas u Podgori jednostavno, samo Cedo Kose Jukine ima tri imena, svi ostali su na dva (dobro, Natasa ce dodat jos 2-3 primjera na ovaj popis unikatnih trodjelnih slozenica...). Ali pogledajte moga egipatskog kolegu Haridija, on je Mohamed Ahmad Mohamed Ahmad Mohamed Ahmad Mohamed Ahmad Mohamed Haridi. Niz bi vjerojatno isao dalje u proslost, ali za vrijeme ovog najstarijeg Mohameda su faraoni zagubili trag. Tako sam ja trebao upisati svoja tri imena. Ajde to nije tesko. Ali onda ide rubrika sa roditeljima i tu ja upisem svoga Vitu, dida Miljenka i Marijana. Zadnja kucica jer za djeda: Tu idu Miljenko, Marijan i dalje nemam pojma. Ne znas ni ti tata, jel? Bez gledanja okolo, ovako iz glave? rolleyes

Kad pogledate hrvatsku putovnicu ima rubrika sa zamo jedno ime, prezime i ide drzavljanstvo. Kako Arapi rijec Hrvatsko ne pripisuju Hrvatskoj, jer ni ne znaju sta to znaci, na masi dokumenata su bi dodali to kao ime, tako da posta dolazi na:
Milivoj Hrvatsko Vela, PO.Box 34___, Dubai
Kako je to plemento... Kao Ivan Lackovic Kroata. Ili Dijano Pavlinovic Podgoranin. Ili neka druga plemenita kovanica.

- 07:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2006.

Beirut - zavrsni udarac

U trenutku objave ovog posta ja cu biti na caju sa saudijskim kraljevskim doministrom obrane, pa dok me put vrati u Dubai, preko Riyada i Islamabada, ostavljam vam kao obaveznu lektiru do sada najveci post na ovom blogu: Stara gradska jezgra Beiruta. Ovdje mozete vidijeti kako je vide sami Libanonci. Ja sam ju vidio ovako: Spustite li se od Grand Seraila...

...kroz rimske terme doci cete na simpaticni trg sa satom, tradicionalno okupljaliste gradjana Beiruta. Zove se Place de Etoille, ili Nejmeh Square.

Djeca skakucu okolo izmedju pusaka i bajuneta upadljivog osiguranja zgrade Parlamenta, koja je na samom trgu.

Sa trga se u osam smjerova (zapravo sest, jer nema istoka i jugoistoka) protezu ulice. Potpuno su iste, malo sto ih razlikuje...

...na prvi pogled, ali duboko podjeljene vjerske zajednice Beiruta strogo paze da ne sjednu na kavu u krivi caffe. Navecer, kad je u pitanju nocni zivot, ove razlike su nesto manje...

Kao sto sam vec pisao, zivahne trgovine vise ne stanuju u sredistu grada. Velike palace izgradjene za vrijeme francuske vladavine sada su zgrade Vlade ili velikih tvrtki, pa se tako i nase predstavnistvo nalazi odmah u Parlament...

...ali to nije jamstvo sigurnosti. Osiguranje pristupa zgradi je do sada nevidjeno, da ne kazem omalovazavajuce, jer zbilja ne vidim razloga da tri civilna agenta kopaju po mojim ziletima za brijanje nasred ulice, ili da provjeravaju je li pjena za brijanje stvarno pjena ili mozda granata. Medjutim, svako malo im netko promakne, Parlamentu susjedna zgrada jos ima oziljke brojnih bombaskih napada koji su popularni u Libanonu.

Mislim da samo Vatikan ima gusce nabijene sakralne objekte od bejrutskog sredista, s tim da je Beirut dosta raznovrsniji. Na sjevernom ulazu u kompleks Vladinih zgrada je protestantska crkva...

...a ja juzne strane, uz prokop obilaznice je evandjelisticka...

...odmah pored nje ortodoksna, okruzena preprekama jer je na samom ulazu u Predsjednicki ured...

Muslmani su svoje bogomolje smjestili u sami centar, tako da se sa sredisnjeg trga bilo kojom od sest ulica u stotinjak metara nalazi neka dzamija. Na zapadu je ova...

...na sjeverozapadu ova...

...ravno na sjeveru je Al Omari Grand Mosque, karakteristicna po tome sto je njeno zapadno procelje prilagodjeno ulici Maraad, da ne odstupa od okoline...

...a tek sa druge strane izgleda kao dzamija.

Sjeveroistocno od trga, odmah uz ovu prethodnu je Amir Mansour Assaf Mosque. Cim je kamen, odmah mi se svidja...

...a ovdje je vidite i sa druge strane.

I krscani imaju svoje objekte u strogom centru. Na samom Place de Etoille sa istocne je grkokatolicka katedrala Sv. Ilije...

...gotovo spojena sa grkopravoslavnom crkvom Sv.Georga...

Posto su crkve spojene, trg nema istocni prilaz. A jugoistocnog nema jer se sa te strane, odmah od samog trga, nalaze arheoloske iskopine iz doba Rimljana. Treba pohvaliti rimskog arhitekta ili tko je vec proracunavao statiku: Libanonci su sravnili grad sa zemljom, ali stupovi su ostali uspravni...

Ima jos jedna zanimljiva stvar vazana za ove rusevine. Svaka religija smatra se legitimnim nasljednikom svetog tla u gradskom sredistu, konkretno ovog kamenja...

...i to ide do te mjere da smatraju da svoje hramove moraju graditi bas na tim mjestima. Tako je npr. Sv.George svoje betonske temelje razlio po nekoj tisucljetnoj bazilici...

Pedesetak metara dalje je njegov imenjak, Sv.Georg, ali ovaj nije ortodoksni, nego maronitski, dakle katolicki...

...ali i njegovi temelji su betonski i zariveni u ljetnikovac nekog rimskog patricija, kao sto vidite na slici desno. Kad su oni to napravili, sto se moglo ocekivati od muslimana, koji su izgradili novu dzamiju, tik uz maronitsku katedralu, ali barem dvostruko vecu, da se vidi tko je gazda.

Zbilja djeluje impresivno, ali ima i odgovarajucu politicku poruku. Dzamija je nalazi na samom jugoistocnom rubu sredisnje gradske zone, odmah pored nje je stara linija razdvajanja iz vremena kad je grad bio podjeljen, i samo ju Martyr Square dijeli od bivseg stozera krscanskih milicija koje je bilo u blizini arheoloskih izkopina iz fenickog vremena. Zamrseno, ha?

Ali pazite sad ovo: premijer Hariri, koji je pokrenuo obnovu grada, bio je opasnost onima kojima nije odgovarao brzi napredak, liberalizacija trzista i normaliziranje stanja (prema Bushu, to su Sirijci), pa su se s njim obracunali prije nesto vise od godinu dana na tradicionalni libanonski nacin dizanjem u zrak citavog bloka zgrada pri cemu u pravilu pogiba od 57 do 63 osobe. Vidjet cete kasnije, Beirut pamti sedam velikih bombaskih udara, svaki put je broj zrtava ulazio u ovaj maleni raspon. Haririjevo ubojstvo neposredno prije izbora pokrenulo je velike politicke promjene u zemlji, koje su rezultirale slabljenjem sirijskog utjecaja i potpunim povlacenjem sirijskih snaga (koje su prema rezoluciji UN-a to trebale napraviti prije 20 godina). Hariri je pretvoren u legendu, prakticno svaki Libanonac u mojoj firmi (a ima ih dosta) ima njegovu sliku na stolu. Ono sto ce vam djelovati jos zamrsenije: Hariri je saudijskog porijekla, dakle sunit, ali njegovu smrt su najvise oplakivali krscani. Zamrseno, ha? Bit ce objasnjeno drugom prigodom. U svakom slucaju, pokopan je zajedno sa nekoliko suradnika (od onih sezdesetak) odmah pored ove velike dzamije, a grob je pokriven satorom koji sluzi kao privremeni imporvizirani mauzolej.

Iako je od ubojstva proslo vec 15 mjeseci, za dolazak do cvijecem prekrivenog groba se jos ceka u redu. Odmah iz dzamije je Martyr Square, najveci gradski trg koji je raspolovio grad na dva djela...

...a na vrhu trga armenska ortodoksna crkva. Armenska katolicka je nesto dalje. Zapamtite Martyr Square i ovu crkvu, jer su vazan orijentir pri navigaciji Beirutom. Naime, odmah iza nje pocinje cuvena ulica Monot. Necu vam reci vise niti slova o voj ulici, nemam niti jednu sliku, atmosfera pravog "bourbon streeta" nije blogljiva. Morate samo pripaziti, pola grada vam ne voli alkohol, ne voli disko muziku niti ista sa Zapada, pa se moze dogoditi da prenapadnim ponasanjem postanete meta.

Sjeverno od velike dzamije je Gradska vijecnica...

... i to na samom rubu zone obnove, tako da zgrada prekoputa nije imala srecu da je optoce u zlato i mramor kao vijecnicu.

Beirut polako toni u san...

...a s njim i ja. Sutra ujutro je bio trosatni sastanak u Ministarstvu telekomunikacija, moj poduzi govor, doministrovo "da", nekoliko potpisa, sefov osmijeh i povratak kuci...

KRAJ

- 10:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.04.2006.

Vic dana

Uobicajeni dan u bolnici. Negdje oko 3 za mnom trci moj frend Raed, sef osoblja u kirurskim salama.
Small talk, i onda pitanja:
- Jedna moja poznanica oce napraviti breast lift, tummy tuck i liposuction. Koliko to otprilike kosta?
- Nemam pojma, mozda oko 50-60 000 AED.
- O my God! It is cheaper to buy a new wife!!!! thumbup

- 19:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Apel webmasterima

Posto ne zelimo ogranicavati pristup komentarima, postoji li mogucnost da se onemoguci uporaba copy&paste funkcija u editoru komentara?
Jako bi nam pomoglo.

Hvala unaprijed...

- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jucer u Podgori, danas u Dubaiju

Stigle friske novine.
I citam ja redom novosti:
"Svecenici ce voditi misu okrenuti ledjima" - valjda vise nemaju obraza gledat ljude u oci.
"Nezapamceno ponizenje na Poljudu" - dobro, oko toga smo se vec izivcirali, a vise me i ne mogu razocarat. Bar mislim da ne mogu, ali oni uvijek uspiju.
"Minolovca zele i strane mornarice" - sigurno, posebno ako cemo ga i za njih gradit 16 godina kao za HRM.

i onda BOOOOM:
Na 14. stranici je "nase malo misto" i podgorski blizanci, nasi dragi Robert i Vanesa, Drazen i Drazena, Josip i Marin, Mirko i Mladen, Zeljan i Zeljana, Lauro i Lorenca, Miro i Sveto, sve blizanci i svi rodjeni u par godina razlike u istoj ulici. A spominju se i Vedrana i Drazena (posebni pozdrav rodicama) wave , na udarnoj stranici su Bepo i Roko (posebni pozdrav tati) party i jos puno "duplih" koje je sudbina razasula iz Podgore po svim kontinentima.

Tako su nasi podgorski blizanci dosli u Dubai, barem na papiru, samo dan nakon objave u Vecernjaku...

- 09:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2006.

Downtown Beirut

Kad su zavrsili sa svojim "ratnim igrama", Libanonci su shvatili da su pretvorili svoj "mali Pariz" u rusevine...

...tako da je vec 1985. godine srediste grada izgledalo potpuno unisteno. Srediste grada se sastoji od tri dijela: Prvi dio cini sama luka, lucka skladista i trznice. Drugi dio je maleno brdasce na kojem su se smjestile sve drzavne institucije, Vlada i Ured predsjednika, biskupija, dzamije, crkve, a u podnozju su jos i stari Rimljani napravili terme. Treci dio je sama gradska jezgra, okrugli trg izgradjen za vrijeme francuske vladavine, na kojem se skuplja osam ulica, a mozete ga vidjeti dolje lijevo na satelitskoj slici iz tog vremena...

Downtown je dozivio tu nesrecu da linija podjele grada, tzv. "zelena linija" prolazi Martyr Squareom, istocnim rubom downtowna, koju vidite kao dvije okomite ceste na desnom dijelu slike. Osim toga, downtown je bio u zapadnom dijelu grada, kojeg su kontrolirale muslimanske snage, a taj dio je znatno vise stradao. Biti na prvoj liniji bojista znaci da se slika simpaticne mediteranske metropole pretvorila u ovo...

...ali srecom su postojali ljudi koji su imali viziju kako da od nje naprave ovo...

Pocetkom 1990-ih, tadasnji predsjednik Vlade, Rafiq Hariri, pokrenuo je obnovu uzeg gradskog sredista. Posto je gradjanski rat izazavao brojne promjene vlasnistva, pa je na jednu parcelu zemlje u podrucju trznice pravo polagalo 4700 potencijalnih vlasnika, Hariri je osnovao holding koji upravlja nekretninana gradskog sredista u ime njegovih vlasnika. Kako je broj vlasnika narastao, iznos njihovih dionica je 1.7 milijardi dolara, sto je vise od same vrijednosti nekretnina, pa su cijene najma iznimno visoke. Zbog toga u samom centru grada mozete naci samo multinacionalne kompanije, ministarstva, skupe restorane i slicno, dok su male trgovine, kavane i obrt pobjegli u Hamru i okolne cetvrti zbog cega Libanonci cesto znaju prigovoriti da je beirutsko srediste izgubilo svoju dusu. Zamislite da netko odluci obnoviti Dioklecijanovu palacu u Splitu u tom rimskom stilu i onda izbaci sve trgovine, butike, kafice i smjesti unutra npr. Ured za teretni zeljeznicki promet Ministarstva obnove, turizma, prometa i razvitka, ili Agenciju za zastitu trzisne utakmice, ili predstavnistvo Gilletea za Hrvatsku, BiH, SiCG i Albaniju. Koja bi to bila ludnica? Medjutim, Downtown Beirut je ugodno mjesto za zivot. Evo, cujem da Slobs vec trazi posao tamo.
Vlada je najprije obnovila zgrade za vlastiti smjestaj: na brdu koje dominira lukom nalazi se Velika Palaca, odnosno Ured Predsjednika republike, ispod njega obnavljaju se ostale objekti ostalih Vladinih institucija...

Odavde se mozete prosetati svjeze poplocanim ulicama koje vijugaju uzbrdo prema zgradi Vlade...

...i zbilja, tamo gdje je cvjetala trgovina prije 50-ak godina necete vidjeti nikoga, osim brojnog osiguranja, puno brojnijeg i upadnjivijeg nego na zagrebackom Gornjem Gradu, ali ne prave probleme zbog fotografiranja. Kad sam bio u Beirutu Vlada je imala vazan sastanak vezan za buduce uredjenje drzave, pa su mjere osiguranja bile velike, vojnici naoruzani automatskim puskama na svakom kutu, djeca se oko njih igraju i to je libanonska svakodnevica.
Kad dodjete na sam vrh, situacija je malo drugacija. Od predsjednikovog ureda nekoliko velikih stubista vodi kroz kompleks "Rimskih termi" dolje prema samom centru. Tisinu drevnih iskopina iskoristili su mnogi srednjoskolski parovi koji su zauzeli sve klupice u ovoj oazi u sredistu grada.

Osim drzavnih institucija i skupih zgrada u kojima su multinacionalne kompanije, obnovljena je i vecina vjerskih objekata. Samostan Sv. Ane osim zanimljive zgrade iz 17. stoljeca ima prekrasan vrt...

Neke religije, medjutim, nemaju isti status, tako da sinagoga lezi u rusevinama, nazalost, bez namjere da je obnove...

Sjeverno od centra, na mjestu nekadasnjih luckih skladista i trznica, nice novi Business District...

Nastavak slijedi...

- 09:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2006.

Robbie Williams live in Dubai

(Friske vijesti iz pustinje, sutra nastavljamo s Libanonom)

23000 ljudi, guzva, svako cuva svoje mjesto. Iza nas su stajali istocniji nam susjedi. Niti su bili svjesni da ih razumijemo, niti su bili tihi. Davali nam svakakva imena, dzinovi, bandere i slicno. Kompleks niskih ljudi. rofl Smijuci se do suza, posvetili smo se koncertu. Doors open 5:30 pm, show starts 8:30pm. Pocelo je u 9, a izgledalo je ovako:

- 00:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 21.04.2006.

Beirut IV - Hamra, zadah smrti

Ako susretnete Libanonca, a vjerojatno hocete jer ih ima oko 12 milijuna razasutih po svijetu, odmah cete primjetiti iznimni ponos i nostalgiju, iako im ne pada na pamet vratiti se u Libanon. Njihov auto ce svakako biti ukrasen cedrom i vec u prvom razgovoru ce vam reci da Libanon svoje ime ima vec 4000 godina, da se spominje cak 4 puta u Bibliji, da je Libanon najgusce arheolosko nalaziste na svijetu, da je jedina bliskoistocna zemlja bez pustinje, da ima jedini Jupiterov hram na svijetu, da je u Libanonu Byblos, najstariji grad na svijetu, da ima cak 17 vjrskih zajednica, 40 dnevnih novina, preko 100 banaka, da cak 70% ucenika pohadja privatne skole, da ima jednog doktora na samo 10 pacijenata i da su kao rezultat toga Beirut srusili i izgradili cak 7 puta.

Puno toga ce vam Libanonci reci i pokazati, ali cim malo zagrebete izpod povrsine vidjet cete i puno drugih stvari. Kad se maknete od fancy novogradnji kod Rouchea, uci cete u Hamru, zapadni dio grada koji je u vrijeme rata bio geto, vise puta unisten i okruzen od strane nekoliko armija.
Hamra i danas odise mirisima rata, smrti i podjela, tako da su granice religijskih zajednica ostre i prepoznatljive nakon detaljnijeg promatranja. Nekad sijitsko uporiste, Hamra danas udomljava trgovine koje su pobjegle iz skupog beirutskog centra, medjutim ratne rane se jos vide, rusevine sijtskog ratnog stozera u kompleksu saudijskog konzulata...

...samo ulica razdvaja od skupih sveucilista sa vrhunskim stranim profesorima...

Hamra je obnovljena neplanski, u getto stilu, sa uskim ulicama...

...i nadasve zanimljivom infrastrukturom...

Medju uredne kablove cije slike obilaze svijet mailovima kao primjer "strukturnog kabliranja" uvukli su nebrojene vjerske objekte. Pa treba zadovoljiti sve te maronite, Druze, sijite, sunite, grkokatolike, ortodoksne, armenske katolike, armenske pravoslavce, Zidove, Tucep..(ne, njih nema), protestante, anglikance...

...i vecina vjerskih objekata je obnovljena, cak i kada se nalaze u sklopu rusevina koja ukazuju da je ovo nekad bio "mali Pariz Bliskog Istoka".

Dakako, ima tu i drugih stilova: od modernih nebodera koji odudaraju od okoline...

...do mediteranskih vizura. Ne, ovo nije splitski bastion...

Ovo je Ministarstvo unutarnjih poslova u kompleksu koji je izgradjen u mediteranskom stilu. Iznutra je jos ljepse, ali jasno vam je da nisam koristio fotoaparat. Opcenito, nakon neugodnosti koje smo imali Sasa i ja kad smo snimali predivnu vilu u "europskoj" Ljubljani, za koju se kasnije ispostavilo da je americka ambasada, obavezno dvaput pogledam prije skljocanja.

A onda se dalje redaju. Jedna srusena...

...pa jedna obnovljena...

U pozadini je toranj Murr, objekt koji je bio pred dovrsetkom kada je poceo rat. Sad zjapi prazan, kao svjetionik na zapadnom ulazu u bejrutski downtown. Dolaskom do njega, prosli smo Hamru. Ispred je ulica Abdela Kadera i tu pocinje drugi svijet. Ova aleja nije bila ratna linija razdvajanja, ali je zapadna granica najambicioznijeg libanonskog gradjevinskog pothvata danasnjice: obnove bejrutske jezgre. Setnja ulicom izgleda jezivo: sa jedne strane unistene medrese iz otomanskog perioda...

...i vile u francuskom stilu koje je rat pretvorio u bunkere...

...a sa sruge strane obnovljeni downtown, u stilu u kojem je bio i izgradjen, pa cak i kad se radi o srednjovjekovnim objektima...

Nastavak slijedi...

- 14:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

Beirut III - Spiza

Europljane ce mozda hrana u Beirutu iznenaditi, ali tko prodje drill u Dubaiju spreman je fascinirati libanonske domacine pri narudzbi. Dakako, postoje i ljudi koji u Libanonu nece jesti libanonsku hranu, nego nesto drugo. Evo, recimo, moj prijatelj Sasa. Gdje god odemo, on trazi pizzu. Capricosu. Mi u Porec, ja tartufe, on pizzu. U Mohacsu, na obali Dunava, ja po gulasu, on pizzu. Jeo je pizzu i u Zdihovu, a sta sam ja jeo u Zdihovu znate i sami. Za takve u Beirutu postoje sve moguce vrste medjunarodnih restorana, posebno u hotelima i na istocnom dijelu grada. Recimo, ja sam probao ovaj...

...jer kad me je uhvatila glad alternativa je bio ovaj...

OK, sada stvarno o hrani. Dakle, za tjedan dana u Dubaiju htjeli vi to ili ne zavrsit cete u libanonskom restoranu, pa cete biti spremni i za Beirut. Dok gledate meni donjet ce vam nesto sto ja zovem "kiseli pladanj", dakle par vrsta maslina, krastavce, mrkvu, limun, hren, celer i NUD (neidentificirani ukusni dodatak). Prije smo isli u jedan restoran na Beach Roadu gotovo jednom tjedno, dok Barbara nije pocela raditi toliko blizu, da njena bolnica koristi taj restoran kao menzu, pa ga vise ne smijem ni spomenuti.

Prva stvar u meniju su predjela. Svaki pristojan restoran ima barem 10 hladnih i 10 toplih predjela. Prvi na listi hladnih ce u 90% slucajeva biti houmus. Prva uobicajena pogreska kod Hrvata je gadjenje na spomen ovog imena, koje asocira na gnojivo. Houmus je, naprotiv vrlo ukusan (prvi slijeva u srednjem redu). Radi se o mljevenom kuhanom slanutku sa lukom, sezamom, limunovim sokom, soli i paprom. Jede se tako da se komad arapskog kruha, koji izgleda kao palacinka, savije u obliku slova V i zagrabi iz dubokog tanjura. Tabouleh je sitno sjeckani persin sa mentom (kao stvoreno za mog kuma) serviran kao salata. Na stolu ce vam se sigurno naci i fatoush, najblizi nasoj salati sa nekim crispy doda(t)cima, zatim poput sinjskog arambasica umotani listovi vinove loze i slicno.

Sad slijedi druga uobicajena pogreska kod Hrvata, ali nerjetko ovo prevari i Arape. Iako se zove predjelo (arap. mezzah, rijec od koje dolazi nas arhaicni, meni jako dragi, glagol "zameziti"), nakon ovoga je covjek pun i jednostavno ne moze niti pogledati konobara koji se taman sprema donjeti glavno jelo, uglavnom sastavljeno od ogromne kolicine mesa sa rostilja. Posebno ako je uz predjelo jeo manakeesh, arapsko jelo jako slicno pizzi.
Ovdje se u pravilu zove konobara da se otkaze tona mesine i ako je netko jos gladan da donese shawarmu upakiranu u formu sendvica. Uostalom, pogledajte ovdje sta svaki libanonski kuhar (i svaka libanonska nevjesta, M_____) treba znati i zatvorenih ociju.

Iako su strasno ponosni na svoje slatkise, mislim da im ovdje kuhinja zaostaje. (Ali nemojte im reci da sam ja to rekao...) Imaju masu malih sitnih suhih kolacica, a to mene bas ne impresionira...

Za komad makarane ili jedan makarski rafiol bi dao citavu ovu slasticarnu, zajedno sa opremom unutra. Puno bolji kolaci su u zapadnjackim slasticarnama gdje kopiraju francuske recepte. Imaju 20 vrsta baklava, ali jos nijedne nisu bile kao one od Markove mame.... (pa ako bi se gospodja mene sjetila kad dodjem sljedeci put....)
Ono sto je pak dobro i tim slasticarnama su razni oblici susenog i kandiranog voca svih oblika, boja i dezena...

Eto, sada kad vise nismo gladni mozemo krenuti prema centru. (Ups, zaboravio sam na one Kurde...)

- 20:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 12.04.2006.

Beirut II - Golublje stijenje

Osim gelerima i rusevinama, Beirut je blagoslovljen i jednim prirodnim fenomenom. Na krajnjem zapadu grada nalazi se uvala Raouche...

...a u uvali dvije stijene koje su nestasno odlutale od obale...

Tisuce turista dolaze vidjeti njihove strme litice i travnatu zelenu zaravan na vrhu, te istu takvu sliku prekoputa na obali...

...koji su napravili pravi mali spektakl za oci. Bilo da se secete cornicheom sa istoka, ulicom grada Pariza, ili sa juga, ulicom Generala De Gaullea, morate doci do ove tocke, pogled je fantastican, ambijent nezaboravan. Rupe na osamljenim i nepristupacnim mjestima naselili su golubovi, po kojima su hridi dobile ime "Golublje stijenje". Osim toga, tu je i jedan od rijetkih bejrutskih Starbucksa...

Medjutim, nemojte zaboraviti i druge perspektive gledanja Raouchea. Onako kako ga vide njegovi stanovnici, golubovi, mozete ga vidjeti i vi ako sllijecete sa sjevera na novoobnovljeni bejrutski aerodrom, jer avion rad veliki zaokret bas iznad ovog dijela grada...

...ili ako kupite stan u jednom od nacickanih nebodera na samim liticama Raouchea...

A onda su dosli Kurdi...

Nastavlja se...

- 22:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.04.2006.

Cestitaj, ne crtaj

Danas je veliki praznik. Rodjendan je Abu Kasima Ibn Abdallaha, poznatijeg kao Prorok Muhamed (PBUH). Da vam ne pricam puno o njemu, posto se Prorok nije bitno promjenio u ovoj zadnjoj godini, pogledajte post kojeg sam objavio lani. Mozete mu cestitati, nazdraviti marokanskim cajem, mozete napraviti rostiljadu njemu i cast, ali, zaboga, nemojte ga crtati, da ne zavrsite kao Arla.
Ako nas pokusavate dobit telefonom, na plazi smo...

- 11:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 08.04.2006.

Beirut I - Mirisi Mediterana

Jos se nisu odsledlali konji vrani, kad je vas blogger u cik zore jurio na aerodrom. Sljedeca destinacija je Beirut. Konacno da i ja vidim taj Beirut, otkako sam dosao tu stalno zapinjem za Libanonce, arapske Hercegovce, a u Hrvatskoj i danas rijecju "Beirut" opisujemo stanje potpunog unistenja i kaosa, iako je rat u Libanonu zavrsio nekako u vrijeme kad je nas poceo. Taksist je srecom bio iz one grupe nepricljivih i nije, za razliku od onog od zadnjeg puta, nasilno pokusavao izvuci informacije o tome kako da imigrira u Hrvatsku. Zato je let bio pakao: zamislite kombinaciju sampanjskih mjehurica iz prethodne noci, redovito jednosatno kasnjenje koje je Emirates Airlinesu postalo pravilo i uranje tromjesecne djece koji njihovi roditelji navlace iz Melbourna da vide djeda i baku, a posebno voljenu zemlju kojoj ce je jednom vratiti. wave
Rat je ostavio svoje posljedice na Libanonce, od 15,5 milijuna samo ih 3 zivi u Libanonu. Ostali su komercijalno zivahna dijaspora i gdje god u Dubaiju vidite da je neka mutna trgovina, lagodan zivot, sverc-komerc, nezaobilazni Mercedesi, puno pudera i sminke, e to je Libanon. (Sorry, M____, ovo je uopcena generalizacija u koji si i ti vjerovao sve dok...!)
Beirut se, okupan kisom, lijeno budio u nedjeljno jutro, nesto hladniji nego sto sam ocekivao. Taman toliko da procjenim kako kisa i obilazak ne idu zajedno, a kad se jos spoje sa umorom, veliki krevet u Gefinor Rotani 5* se cinio najboljim rjesenjem. Oko podne se probilo sunce i probudilo ptice u obliznjem sumarku...

Buka djece sa ulice, zelenilo, more na horizontu i odjednom sam pomislio da sam doma. Vec par minuta kasnije trazio sa precac do mora i nasao sam se u ambijentu u kojem sa proveo djetinstvo...

...jer sve sto je predratno u Beirutu je iskreno mediteransko. Tek kasnije je zamjenjeno divljom "bunkeraskom" gradnjom na ho-ruk tijekom rata, kada je ovaj zapadni dio grada bio pod "kontrolom" muslimanskih snaga. Danas sa povrsine ne vide duboke podjele u gradu, ali o tome cemo kasnije.

Kada je uspostavljen mir, Beirut je postao najvece bliskoistocno gradiliste, dakako, prije nego sto je Dubai odlucio preskociti New York. Milijarde dolara su ulozene u rekonstrukciju gradskog sredista, koje je obnovljeno u starom stilu, kako bi grad ponovo ponio nekadasnji naziv "bliskoistocnog Pariza". Medjutim, malo dalje od centra se ne gradi planski, tako da se ispreplicu novi, moderni tornjevi sa pogledom na Mediteran i rusevine iz rata.

Odnosno, svatko je ugrabio svoj dio bejrutskih hridi za svoj neboder...

Ovdje, gdje se Azija susrece sa Sredozemljem, atraktivnost lokacije izbrisala je sa fasada tragove rata. Medjutim, iako je od rata proslo 17 godina, kad udjete malo dublje u ulice zapadnog Beiruta atmosfera je takva kao da je sve to bilo jucer. No da se vratimo na samu obalu. Zgrade uz setnicu niposto ne odaju da je ovo bila ratna zona. Iste su kao i bilo gdje drugdje na Mediteranu...

...a vrijednost im raste ovisno koliko su blize Rue de Paris ili kako bi vecina Libanonaca rekli, Corniche. Usporedimo ovo sa splitskom rivom u nedjeljno popodne....

...samo sto nema velikih stekata sa sarenim tendama, nego su "mobilni"...

Ovdje me je malo uhvatila nostalgija. Pogled na krscanska sjeverna predgradja izgleda kao pogled iz Rijeke na Opatiju...

...a i ovakav kadar se moze snimiti u Opatiji.

Mediteran je jos valjao valove od nocasnje oluje i pjenio se na stijenama Beiruta. Zrak je mirisao na morsku sol i na trenutak sam pomislio da se ne razbija o azijiske zapadne obale, nego o podnozje Biokova.

Setajuci se tako Cornicheom za tisucama Libanonaca koji su hvatali prve zrake sunca nakon kise koja je prala grad 3 dana dosao sam do svjetionika Manara.

Ovo je Europi najbila tocka Beiruta. Zapravo, kad se glad greda iz europske perspektive, izgleda ovako...

Uz malo matematike izracunao sam da sam naslonjen na ovaj svjetionik udaljen od svojih dubajskih dvora 1329 milja, i da mi je bliza podgorska lucica, jer do nje ima 1181 milja. I stvarno, tog popodneva mi je Podgora bila bliza od Dubaija, barem za ovaj miris Mediterana kojeg nema u Dubaiju.

Nastavak slijedi...

- 13:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 04.04.2006.

Djihaaaa!

Za one koje zanima konjicki sport, evo sta to znaci biti na utrci. Zanemarimo sada da Englezice dolaze naprlitane i na trke deva u zoru, recimo da je to dio otocke, hm, nazovimo je kulturom, mada je moje misljenje da osim nogometa sa tog otoka nije doslo nista dobroga. Dakle, Engleskinje se sredjuju za sve konjicke utrke, a ostali se nabiju na ogradu i deru se neartikulirano cak i kada konji idu na zagrijavanje...

Tocno u najavljeno vrijeme pocetka utrke, svi su u boxsevima. Nazalost, to se vidi samo na ekranu, jer vecina utrka pocinje na najudaljenijem dijelu staze, kako bi cilj bio u glavnoj areni...

Medjutim, vjesti bloggeri se probiju i do tamo...

Onda se prati trka. Opet na ekranu jer su konji daleko...

...sve dok ne dodju blizu cilja. Ovo je najbolje mjesto za promatranje jer se u ovoj liniji jos nesto i vidi...

...a kad dodju u sami cilj od brzine i guzve se ne vidi nista. Posebno ako povedete sa sobom suprugu koja bubne koji ce konj pobjediti i taj stvarno pobjedi. Jos ako je to sheikov konji onda u ciljnoj areni vlada ludilo od srece...

I onda pomocno osoblje preuzima konja, a jockey nagradu. U zadnjoj utrci prva nagrada je bila 2 milijuna dolara. Sestoplasirani je dobio sto tisuca.

Inace, vrlo malo od nagrade pripada jockeyu. Vecina ide vlasniku konja. Zapravo, ovo nije kao formula, ovdje su jockeyi potpuno nebitini. Uopce nisam vidio statistiku kako je na Dubai World Cupu prosao neki jockey, iako znam da ih je nekolicina nastupala u vise utrka. Ali si zato o konju imali sve zive podatke, ukljucijuci i broj cavala u potkovi. Zanimalo bi me kako na sve ovo gleda netko tko posjecuje nase utrke na kajzerici, pa koga zanima neka komentira...

- 22:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 01.04.2006.

Dubai World Cup - Parada pijanstva i kica

Muskog dijela price u biti i nema. Ako vec moramo dijeliti Dubai World Cup, onda ga velikom ogradom treba razdijeliti na utrke konja i sepurenje pauna. Barbara je vec presla sa zenske strane preko oba dogadjaja, a ja cu pokusati malo uci u detalje i to najprije sa sepurenjem pauna...
Dubai World Cup najveci je dogadjaj u konjickom sportu. U sedam utrka se dodjeli 21.250.000,00 dolara prvoj sestorici koja dodju u cilj, a u trci sudjeluje od 11 do 16 konja. Medjutim, ovakav show ima "prateci orkestar" koji u pravilu ne razlikuje sedlo od felge. Ili u prijevodu, toga se dana citav Dubai slio u Nad Al Shebu da pokaze perje na zelenim travnjacima hipodroma...

...iako, po vlastitiom priznanju u sutasnjim novinama, konja nisu ni vidjeli. A samo 100 metara od njih, jockeyi su svojim gazdama donosili milijune. Preko 1000 kuna su se placale ulaznice za restorane sa pogledom na hipodrom, mada na terasama nismo primjetili neku guzvu. Smrtnici su za 300 kuna mogli uci na travnjak...

...gdje su sa ovu prigodu svoje montazne restorane slozili prominentni dubajski ugostitelji. Vecina britanske populacije je zauzela lokaciju i jednom od njih i promatrala Premiership, a partyjaneri su se smjestili Bubble Lounge, u neposrednoj blizini glavne tribine, i tamo su pred ocima sheika ispijali ogromne kolicine alkohola. Sheiku ocito nije smetalo, posebno dok ih je gledao kako cekaju u redu desetak minuta kako bi mu ostavili 120 eura za bocu sampanjca. Bilo je tamo svega, od novopecenih "tajkuna"...

...pa do onih koji si izmedju konja i jet-seta odlucili gledati - sebe.

U svakom slucaju, nocni zivot Dubaija se spustio u subotnje popedne u Nad Al Shebu, i unatoc tome sto vitesko nadmetanje u pravilu ne ide sa ovom paradom pijanstva i kica, domacin se potrudio da sve spakira u celofan glamura.

Suprotno tome, oni koji vide razliku izmedju kopita i kormila uredno su mozgali nad slozenim vodicem...

... koji je detaljno za svaku utrku pokazivao gdje je start, gdje je cilj, koji konji se trkaju, koji su jockeyi i gomilu drugih podataka poput vlasnika ergele, roditelja konja, trenera, i podataka o prethodnim nastupima...

...i nije im bilo ni na kraj pameti da se maknu i izgube svoje mjesto pored ograde.

Mozda je sheicima na tribini bilo bolje...

...ali sa same ograde se mogao ostvariti bliski kontakt sa sampionom, koji je u samo minutu i cetrdesetak stotinki zaradio 2 milijuna dolara...

...a Barbara je lovila priliku za kontak s nekim drugim. Na ovoj slici je vidite undercover (ili underfancyhat), samo par metara iza nje, prvi na stubistu je Sheikh Mohammed, vlasnik Zemlje i Svemira.

Kako ste mogli primjetiti, konj Electrocutionist pripada farmi Godolphin, koju je utemeljio Sheikh Maktoum, bivsi vladar Dubaija koji je preminuo prije 3 mjeseca. Stoga ne cudi sto je navijanje u zadnjoj utrci bilo jednako derbiju na stadionu Santiago Bernarbeu. Kada je slavlje zavrsilo probili smo se iz Nad Al Shebe do taksija koji nas je odveo od pakla snobizma kuci.

Toliko o sepurenju paunova. Sljedeci put cemo o utrkama...

- 23:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...